” Čuj, kad ti je jako teško,
kad te nešto strašno muči
i kad ti je stvarno tijesno
na ulici i u kući,
daj, odmahni lijevom rukom
daj, odmahni desnom rukom
i odlučno, čvrsto kreni
za nečujnim nekim zvukom.
Kreni stazom koje nema
To će biti tvoja staza.
Tko zna što ti sutra sprema
taj tvoj put bez putokaza,
al znaš: To je tvoja cesta
što nekamo ipak vodi
i da na njoj nema mjesta
za drugoga.
Zato brodi!
Ako nekad ipak negdje
na lud kamen zakoračiš,
pa kad glavom o tle tresneš
nemoj zato da se mračiš,
već, molim te junak budi,
ko da ništa bilo nije,
pa nastavi svojom cestom
još oštrije nego prije.
A kad ti je zbilja dobro,
kad pomisliš da si snažan,
smiri malo svoju snagu
i nemoj da se praviš važan.
I nastavi svojom cestom,
niti lijevo niti desno.
Po širokom hodaj usko,
a napni se kad je tijesno.
I jednog ćeš dana stići
na kraj samo tvoga puta.
Tog ćeš časa možda biti
bez cipela i kaputa,
al ćeš znati što si, tko si
i koliko zbilja vrijediš.
Da si netko samo zato
što jedino put svoj slijediš.”