Ulica bez imena


Hodala sam prašnjavom ulicom bez imena,

tražeći vrata na kojima nema katanca …

tražeći prozor kroz koji netko stidljivo gleda …

slušala  sam tišinu ,

bez cike i vriske djece …

slušala sam tišinu,

bez glasa žene, majke, bake …

slušala sam tišinu,

bez ojkavice djeda , sina, unuka …

slušala sam sebe,

sjedeći pod stoljetnom koštelom,

na klupi sa pokrivačem od mahovine …

slušala sam sebe,

vrisak tuge razbio je tišinu ….

@ja.

Objavio

Emanuel

Moj cilj je izmamiti osmijeh na vašem licu, izazvati toplinu u vašem srcu i kad napustite moje stranice da kažete sami sebi: "bilo je to lijepo, mirno putovanje". Vedrana